Lapat, G., Opić, S. i Matijević, M. (2016).

Sažetak – Glavni subjekti u nastavnom procesu su učenici i učitelji. Nastava predstavlja zajednički rad učenika i učitelja. Sve sastavnice nastavnog kurikuluma su jednako važne za ove subjekte. U novije vrijeme na te odnose bitno utječu digitalni mediji, a na njihove uloge i odnose značajan utjecaj imaju i školski ravnatelji. Cilj istraživanja je bio istražiti određena diskriminatorna kurikulumska područja s obzirom na procjenu njihove važnosti i potrebu revidiranja – kako je vide školski stručnjaci različitih profila. Uzorak čine 427 učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja osnovnih i srednjih škola kontinentalnog dijela Republike Hrvatske. Budući da ovo je istraživanje dio šireg projekta, za potrebe ovog rada iz izvornog upitnika od 33 varijable kurikulumskih područ- ja konstruirane su 4 kompozitne varijable (potreba primjene suvremenih nastavnih strategija, potreba revidiranja nastavnog programa, potreba revidiranja ocjenjivanja i potreba primjene suvremenih medija u nastavi). Multivarijatnom diskriminacijskom metodom u boostrapped modelu dobivena je statistički značajna diskriminacijska funkcija tj. ukupnost kurikulumskih obilježja. Iz vrijednosti grupnih centroida evidentno je da su nastavnici strukovnih predmeta u srednjoj školi te stručni suradnici i ravnatelji osnovnih i srednjih škola, procijenili važnijima potrebe primjene suvremenih medija i nastavnih strategija kao i potrebe revidiranja nastavnog programa i ocjenjivanja od svojih kolega učitelja razredne i predmetne nastave te nastavnika općeobrazovnih predmeta u srednjoj školi. To se može objasniti rezultatima drugih istraživanja koji ukazuju na nezadovoljstvo nastavnika kurikulumima strukovnih predmeta u
strukovnim školama.

ključne riječi: digitalni mediji, kurikulum, net generacije, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, nastavnici

Teachers, expert assisstants and headmasters assessments of some curriculum guidelines in primary and secondary schools

Lapat, G., Opić, S., and Matijević, M. (2016). Teachers, expert assisstants and headmasters assessments of some curriculum guidelines in primary and secondary schools. Napredak

Summary

The key subjects of any educative process are students and teachers. Teaching is a common mutual effort of both students and teachers. All the components of the educational curriculum are equally important for these subjects. In recent times, these relations are significantly affected by digital media, and their roles and relations are also significantly affected by schools’ headmasters. The aim of the research was to examine certain discriminative curriculum areas in regard to the assessment of their importance and the need for reviewing, as seen by various experts working in schools. The examinee sample comprises 427 teachers, expert assistants and headmasters of primary and secondary schools from the continental part of Croatia. Since this research is a part of a bigger project, out of 33 variables of curriculum areas from the original questionnaire, 4 composite variables have been constructed (the need for applying contemporary teaching strategies, the need for reviewing teaching syllabus, the need for reviewing evaluation and the need for applying contemporary media in teaching). Statistically significant discriminative function i.e. the totality of curriculum criterion has been obtained by multi-variant discriminative method in a bootstrap model. When looking at the values of group centroids, it is evident that the teachers of vocational subjects in secondary schools and expert assistants and headmasters of primary and secondary schools evaluated the needs for applying contemporary media and teaching strategies, as well as the needs for reviewing teaching syllabus and evaluation, to be more important than did their colleagues in class and subject teaching, as well as the teachers of general education subjects in secondary schools. This can be explained by the results from other researches that point to teachers’ dissatisfaction with curricula of vocational subjects in vocational schools.

key words: digital media, curriculum, net generations, primary and secondary school education, teachers

Tomislav Topolovčan i Milan Matijević

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Sažetak

Cilj istraživanja je bio ispitati obilježja učestalosti konstruktivističkog učenja i njegovih dimenzija, što uključuje i kritičko mišljenje, razlike u njima s obzirom na pojedina demografska obilježja te povezanost s učestalošću korištenja pojedinih digitalnih medija u nastavi kod učenika završnog razreda nižeg sekundarnog obrazovanja u Hrvatskoj (N = 703). Rezultati su pokazali da učenici procjenjuju statistički značajno veću učestalost kritičkog mišljenja u odnosu na ostale četiri dimenzije konstruktivističkog učenja. U pogledu svake latentne dimenzije konstruktivističkog učenja, učenici i učenice s višim prosječnim završnim školskim uspjehom su skloniji češćoj procjeni osobne važnosti učenja, kritičkom mišljenju i suradničkom učenju, dok su učenici s višim školskim uspjehom skloniji i nesigurnosti naučenog s digitalnim medijima. Nema razlika s obzirom na spol kod kontrole učenja te u nesigurnosti naučenog, odnosno u kontroli učenja s obzirom na školski uspjeh. Učenici, bez obzira gdje žive, podjednako procjenjuju učestalost općeg konstruktivističkog učenja, ali i u vidu svake pojedine dimenzije, tj. važnosti učenja, nesigurnosti naučenog, kritičkom mišljenju, kontroli učenja i suradničkom učenju. Učestalije korištenje digitalnih medija je povezano s većom učestalosti uglavnom svih dimenzija konstruktivističkog učenja. Interpretacije rezultata upućuju da je kritičko mišljenje dominantno najizraženija dimenzija konstruktivističkog učenja, s time da su spol učenika i završni školski uspjeh, u određenoj mjeri, bitni čimbenici razlika kako u kritičkom mišljenju, tako i u većini drugih dimenzija konstruktivističkog učenja. U radu su detaljno objašnjene didaktičke implikacije rezultata istraživanja.

Ključne riječi: digitalni mediji, konstruktivističko učenje, kritičko mišljenje, sekundarno obrazovanje, učenici

Critical thinking as a dimension of constructivist learning: some of the characteristics of students of lower secondary education in Croatia

Tomislav Topolovčan and Milan Matijević

Faculty of Teacher Education, University of Zagreb, Croatia

tomislav.topolovcan@ufzg.hr     milan.matijevic@ufzg.hr

Abstract

The aim of the research was to examine the characteristics of the frequency of constructivist learning and its dimensions, including critical thinking, differences in them with regard to certain demographic characteristics and correlation with the frequency of use of certain new media in teaching the students of final grade of lower secondary education in Croatia (N = 703). The results have shown that students have assessed a significantly higher incidence of critical thinking in relation to other four dimensions of constructivist learning. In respect of every latent dimension of constructivist learning, (all) students with higher grade point average are prone to more frequent assessment of the personal relevance of learning, critical thinking and collaborative learning. Girls are more likely to highlight the frequency of personal importance of studying, critical thinking and student negotiation, while there is no difference in the estimates, regarding gender, in the control of studying and the uncertainty of learning with new media. Students, regardless of where they live, estimate the incidence of general constructivist learning, but in regard of each dimension, i.e. personal relevance of learning, uncertainty of learning (with new media), critical thinking, shared control and collaborative learning. Frequent use of new media is associated with increased incidence of mainly all dimensions of constructivist learning. Interpretation of the results indicate that critical thinking is the dominantly the most prominent dimension of constructivist learning, whereby gender of students and their grade point average are, to some extent, key factors of differences in critical thinking, but also in most other dimensions of constructivist learning. The paper explains in detail didactic implications of the research results.

Keywords: new media, constructivist learning, critical thinking, secondary education, students

Milan Matijević, Tomislav Topolovčan and Višnja Rajić

Abstract

The aim of this study was to examine the frequency of use and the motivation to use digital media in teaching and in the organisation of constructivist learning, as well as differences between teachers in elementary and secondary school (N = 368). The results of the study show that both subgroups of teachers only sometimes or rarely use various digital media, with the exception of the frequent use of Power Point presentations. On the other hand, all teachers are positively motivated to use digital media in teaching, where school teachers hold that the use of such media does require an additional effort on their part. Both elementary and secondary school teachers hold that the teaching they organise is constructivist learning; elementary school teachers assess such forms of learning somewhat more positively. More positive values and expectations from the use of digital media are correlated, in both groups of teachers, with the more frequent use of such media in teaching. The use of certain digital media by both elementary and secondary school teachers is correlated with teaching where pupils learn collaboratively and have control over their own process of learning. It is justified to conclude, based on the interpretation of the results of this study, that despite the positive motivation to use digital media in teaching and the assessment that the learning organised by teachers is constructivist, in general teachers still work to a great extent in a way that is focused on the teacher and the subject, which is confirmed by the frequent use of Power Point presentations (instruction from the front). Interpretation and the implications of the results are presented in this paper.

Keywords: e-learning, constructivist learning, digital media in classroom teaching, primary education, secondary education, role of the teacher

NASTAVNIČKE PROCJENE UPOTREBE DIGITALNIH MEDIJA I KONSTRUKTIVISTIČKE NASTAVE U PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU 

Milan Matijević, Tomislav Topolovčan i Višnja Rajić

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Cilj istraživanja je bio ispitati obilježja i njihove razlike između nastavnika osnovne i srednje škole (N = 368) u učestalosti i motivaciji korištenja digitalnih medija u poučavanju te organizaciji konstruktivističke nastave. Rezultati istraživanja su pokazali da obje podskupine nastavnika rijetko ili gotovo nikada ne koriste različite digitalne medije s iznimkom čestog korištenja power point prezentacija. S druge strane, svi nastavnici su pozitivno motivirani za korištenje digitalnih medija u nastavi, s time da nastavnici osnovnih škola procjenjuju da to od njih iziskuje dodatni napor. I osnovnoškolski i srednjoškolski nastavnici procjenjuju da je nastava koju organiziraju konstruktivistička nastava, s time da u tome nešto više prednjače nastavnici osnovnih škola. Pozitivnije vrijednosti i očekivanja od korištenja digitalnih medija je kod obje skupine nastavnika povezano i s njihovim učestalijim korištenjem u nastavi. I kod osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika je učestalije korištenje pojedinih digitalnih medija povezano s nastavom gdje učenici suradnički uče i imaju kontrolu nad vlastitim procesom učenja. Povezujući rezultate istraživanja opravdano je zaključiti da unatoč pozitivnoj motivaciji za korištenje digitalnih medija u nastavi te procjenama da je nastava koju nastavnici organiziraju konstruktivistička, generalno nastavnici još uvijek u velikoj mjeri organiziraju nastavu koja je orijentirana na njih ili na predmet, što potvrđuje česta upotreba power point prezentacija (frontalna nastava). Interpretacije i implikacije rezultata prikazane su u radu.

Ključne riječi: e-učenje, konstruktivističko učenje, digitalni mediji u nastavi, primarno obrazovanje, sekundarno obrazovanje, uloga nastavnika

Matijević, M. (Ur.), (2017). Nastava i škola za net generacije. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Sažetak

Pripadnici net-generacija odrastaju u doba kada u svakoj kući ili stanu postoji najmanje jedan ili više televizijskih prijamnika koji omogućuju praćenje bogate ponude satelitske ili kabelske televizije. Sve više djece prvi mobilni pametni telefon dobiva u ruke tijekom primarnog obrazovanja. Taj ‘telefon’ je mnogo više osobno računalo negoli telefon jer vlasnici takve uređaje koriste za razne druge usluge, osim telefoniranja. Sve više učionica u školama ima kvalitetnu internetsku vezu pa je za učenje i poučavanje moguće njezino korištenje.

U proteklim su godinama pedagozi i psiholozi okupirani kritičkim promišljanjima nastave i škole pod utjecajem konstruktivističke teorije, teorija višestrukih inteligencija, teorija koje nudi obrazovna neuroznanost te kurikulumskih teorija. Sve te teorije predmet su bavljenja autora radova u ovoj knjizi. Istraživanja brojnih istraživača dovode se u odabranim autorskim tekstovima u vezu s rezultatima prikupljenim na uzorcima učenika, učitelja i roditelja na području Republike Hrvatske.

U ovaj su istraživački projekt autori tekstova (u nastavku) ušli potaknuti zanimljivim složenim i atraktivnim istraživačkim pitanjima. Evo nekih važnijih:

• Može li razredno-predmetno-satni sustav zadovoljiti razvojne potrebe i potrebe za učenjem pripadnika net-generacija?
• Što bi u tom sustavu promijenio Jan Amos Komensky da je danas živ?
• Treba li nam uz informatičku i robotičku revoluciju neki novi pokret reformske pedagogije?
• Je li neuroznanost dosegla epistemološku razinu i akumulirala dovoljno spoznaja da možemo bolje objasniti proces učenja te upravljati tim procesom?
• Prati li spoznaje neuroznanosti više mitova ili dokazanih istina?
• Možemo li danas za učenje materinskog i stranih jezika te matematike ponuditi bitno drugačije metodičke scenarije u školama u odnosu na one koji dominiraju u proteklim desetljećima?
• Koliko i kako digitalni mediji danas mijenjaju odnose i uloge glavnih subjekata nastave – učenika i učitelja?
• Koliko učenje rukama i kretanjem pomaže učenju u kognitivnom području?
• Kakva je priroda odnosa formalnog, neformalnog i informalnog učenja uz digitalne mobilne medije te kakav je odnos školskog i izvanškolskog učenja?
• Kako i koliko mobilno učenje uz digitalne medije mijenja prirodu cjeloživotnog učenja, napose tijekom odrastanja i obveznoga školovanja?
• Kako bi danas trebalo opremiti i urediti učionice u kojima će se događati školsko učenje pomagano digitalnim medijima?
• Što i kako ocjenjivati u školi koju pohađaju pripadnici net-generacija?
• Koje su danas uloge roditelja uz prirodno i školsko učenje?

Odgovore na prethodna pitanja nude članovi istraživačkog tima u tekstovima koje donosi ova knjiga, ali i u istraživačkim radovima koji su objavljeni u drugim publikacijama (vidjeti Popis objavljenih radova na kraju ove knjige!).

Podsjećamo kratko što donose tekstovi u ovoj knjizi:

U tekstu Na tragu didaktike nastave za net-generacije Milan Matijević propituje primjerenost razredno-predmetno-satnog sustava u poučavanju i učenju današnjih generacija učenika u primarnom i sekundarnom obrazovanju. Autor smatra da didaktičke teorije, koje su utemeljene tijekom dvadesetog stoljeća, ukazuju na nužnost radikalnijih didaktičkih promjena u učionicama i na drugim mjestima gdje se organizira učenje.

Dubravka Miljković  daje pregled danas najčešće spominjanih pretpostavki na temelju kojih se učenje i poučavanje povezuje s neuroznanošću. U tekstu, koji je naslovljen Neuroznanost, učenje i poučavanje – mitovi i istine, autorica upozorava da rezultati istraživanja mozga stalno dograđuju naše spoznaje o toj „najsloženijoj strukturi u poznatom svemiru“, ali jednako tako stvaraju se i brojna pogrešna shvaćanja i neuromitovi koji generiraju pogreške u razumijevanju znanosti, a što onda dovodi do njihove neodgovarajuće primjene u praksi.

Neuroznanost, nastava, učenje i razvoj govora naslov je rada koji su priredili Vladimira Velički i Tomislav Topolovčan. U ovom radu autori objašnjavaju funkcioniranje mozga i načine na koje mozak uči, te prikazuju implikacije tih spoznaja za organizaciju učenja i nastave. Autori analiziraju utjecaj pokreta na razvoj govora nastojeći odgovoriti na pitanje može li se povući paralela u nastanku govora kod čovjeka kao vrste i čovjeka kao jedinke. U tekstu su poruke za odgoj i organizaciju učenja u školi i obitelji.

Zahvaljujući mobilnim digitalnim uređajima, kao što su: tableti, pametni telefoni i laptopi pripadnici net-generacija mogu učiti bilo što, bilo kada i bilo gdje. Taj fenomen analizira Mario Dumančić u tekstu koji je naslovljen Mobilne tehnologije u obrazovanju. Autor određuje mobilno učenje kao učenje u pokretu oslanjanjem na digitalne uređaje i internetske veze. Prikazana su različita didaktička i organizacijska rješenja u području školskog i izvanškolskog učenja.

Davorka Bačeković Mitrović proučavala je osobitosti didaktičkog i informatičkog dizajna softvera za učenje čitanja. U tekstu naslova Metodičke smjernice za razvoj obrazovnih softvera za početno čitanje autorica razmatra programiranje i dizajn obrazovnog softvera, odnosno digitalnog obrazovnog sadržaja za početno čitanje te aktualna metodička znanja o početnome čitanju. Autorica smatra da će uporaba obrazovnih softvera i digitalnih obrazovnih sadržaja ispuniti svoju ulogu samo ako kvalitetno nadopunjava najdragocjeniji odnos pri učenju, a to je odnos između učitelja i učenika.

Digitalni mediji donose velike promjene u područje učenja stranih jezika. Damir Velički i Tomislav Topolovčan u tekstu Net-generacija i učenje stranih jezika uz pomoć digitalnih medija razmatraju mogućnosti digitalnih medija kao pomagača u učenju stranih jezika. Ispitanici su procijenili da su strane jezike dosta naučili zahvaljujući pomoći televizije i interneta te da svakodnevno koriste online usluge za kontrolu ispravnosti govora i pisanja na stranom jeziku.

Prilog Željke Dijanić pod naslovom Računalno vođeno učenje otkrivanjem u nastavi matematike bavi se utjecajem modela računalno vođenoga učenja otkrivanjem na motivaciju učenika za učenje matematike i stavove učenika prema učenju matematike uz pomoć računalne tehnologije. Autorica je provjerila model računalno vođenoga učenja otkrivanjem korištenjem programa dinamične geometrije GeoGebra koji uključuje tri osnovna elementa: objekte učenja, aktivnosti za učenike i ishode učenja.

Autorica Lidija Eret u prilogu pod naslovom Multimedijska nastava matematike u osnovnoj školi prezentira rezultate proučavanja zastupljenosti multimedija u osnovnoškolskoj predmetnoj nastavi matematike te stručne procjene učitelja matematike o značenju takve nastave. Empirijska provjera modela konstruktivističke nastave matematike, obogaćene multimedijom, provedena je akcijskim istraživanjem.

Proces vrednovanja u obrazovanju obuhvaća vrednovanje na razini sustava, vrednovanje na razini škole i vrednovanje na razini učenika. Višnja Rajić analizira vrednovanje na svim razinama, no posebnu pažnju posvećuje vrednovanju na razini učenika te modelima vrednovanja ishoda učenja i njihova ocjenjivanja.

Kvaliteta suradnje učitelja te zadovoljavanje temeljnih psiholoških potreba snažno uvjetuju dobrobit učitelja. Tu povezanost i utjecaje analizira u svom prilogu Nevenka Maras. Ona odgovara na istraživačko pitanje: Zašto i kako bolja suradnja dovodi do bolje dobrobiti učitelja. Nalazi vlastitih istraživanja pokazali su da zadovoljenje temeljnih psiholoških potreba rezultira većom osobnom dobrobiti kod učitelja.

Nalazi istraživanja Gorana Lapata, Siniše Opića i Marine Đuranović pokazuju visoku razinu zainteresiranosti roditelja za edukaciju u području korištenja računala za učenje i nastavu. Očevi više pomažu u izvršavanju školskih obveza (zadaća) uz pomoć računala od majki. Prezentirani model aktivne uloge škole u osposobljavanju roditelja za korištenje računala ukazuje na potrebu aktivnijeg uključivanja škole u organizirane edukacije roditelja o korištenju računala.

Ključne riječi, koje povezuju ove tekstove, jesu: konstruktivistička didaktika, multimedijska didaktika, digitalni mediji i neuroznanost. Podsjećamo da su autori ove knjige svojim idejama i teorijama, koje zagovaraju, bliski stajalištima konstruktivističke didaktike. U prethodnim tekstovima zagovara se didaktika u osnovi koje je u prvom planu učenje, odnosno aktivnosti učenika, a u drugom planu poučavanje. Ističe se da pripadnici net-generacija preferiraju aktivnosti u kojima mogu istraživati, otkrivati, rješavati probleme, vježbati, igrati se, djelovati… Za sve te aktivnosti potrebna je poticajna obrazovna okolina koja uključuje i digitalne medije. O svemu tome pišu autori u poglavljima ove knjige.

Summary

Constructivism cannot be defined or explained in a single, unique way: it is, at the same time, a theory of learning and a theory of knowledge. Constructivism and constructivist learning theories are based in ontology and epistemology. Theses and hypotheses inscribed in the constructivist view on the genesis of reality, knowledge and learning are neither new nor original. What is new, however, is the way they perceive and interpret that same reality, knowledge, and learning. When it comes to the history of constructivist thought, some authors claim it was first formed in the 20^th century (Watzlawick, 1984; 2003; Ernst 1998; 2005; Piaget, 2002; 2005; Vygotsky, 1977). In contrast, some authors (Palekčić et al., 1999; Pritchard & Woollard, 2010; Von Glasersfeld 2003) describe the long history of the development of constructivism, a history they trace back to the B.C.E period, while others believe constructivist thought has been around for a little over one hundred years  (Schweizer, 2007).

The aim of the present research was to examine the characteristics of digital media use and constructivist education, from the point of view of students and teachers in primary and secondary schools in the Republic of Croatia. Specifically, our goal was to examine the degree to which teachers and students possess individual digital media; the degree to which schools are equipped with digital media and encourage their use; the frequency of using individual digital media in the classroom; the level of computer self-efficiency; reasons for using digital media in the classroom (motivation for their use); and students’ and teachers’ views of constructivist learning. To collect data on computer self-efficacy, the Computer Self-Efficacy Scale developed by Teo and Ling Koh (2010) was used. To examine the elements of constructivist education, Taylor, Fraser and Fischer’s (1997) Constructivist Learning Environment Scale was used. To determine the motivation for using digital media in the classroom, Wozney, Venkatesh and Abrami’s (2006) Technology Implementation Questionnaire was employed to examine the reasons, i.e. motivation, for using both digital technology and digital media in the classroom. The instruments were constructed based on the theory of values and expectations, and on the theory of motivation (e.g. Eccles, 2005; Eccles & Harold, 1991; Wigfield & Eccles, 2000). Further, our aim was to examine the characteristics of each previously listed variable with regards to the individual demographic characteristics of students and teachers. Finally, we wanted to determine whether or not differences in the examined variables exist between students and teachers.

Data were collected among participants (N = 880) from the whole of the Republic of Croatia. The aim was to encompass schools from all regions in Croatia in order to obtain the most representative sample possible. The sample included primary and secondary school students (n = 512) and teachers (n = 368). Data were gathered in January and February 2016 using the paper-and-pencil method. The research was conducted in accordance with the Code of Ethical Research Involving Children and Young Adults, and was entirely anonymous and voluntary. The research itself was quite extensive, and the following paragraphs present only some of the results of the detailed analyses, with regards to the independent variables.

A descriptive analysis shows that almost every student owns a computer and has internet access, a mobile phone, smart phone, and a social media profile. To a lesser, but still large, extent, students own multimedia software; an even smaller number of students owns tablets. These results correspond to those obtained by OECD (2015), which suggest that the digital divide with regards to socio-demographic factors no longer poses a real problem in education. A significant difference when it comes to ownership of digital media was determined with regards to student gender: compared to their male colleagues, more female students own mobile phones and have social media profiles. A significant difference in digital media ownership with regards to the level of education was determined only for tablets: primary school students own tablets more often than secondary school students. When it comes to their results at school, students who finished the previous class with a passing grade are less likely to have a computer  and internet access than other students. Analyses of differences based on individual school programmes indicate that gimnazija (grammar) school students are slightly more likely to own some kind of multimedia software than vocational school students. When it comes to the schools’ level of digital media equipment, it was determined that, on average, schools are somewhat equipped with computers, internet access, special computer programs, and projectors; they are equipped with SMART Boards to a lesser degree, and completely unequipped with tablets. Student assessments indicate that secondary schools are somewhat better equipped when it comes to internet access and SMART Boards, while primary schools are better equipped with tablets. According to student assessments, classes very often include activities that require them to use the internet (63.7%), look up information online (56.6%), and use social media (60%). On the other hand, a large number of students believe classroom activities are organised so that they never get a chance to show video (54.3%) or audio recordings (73.8%), use online learning platforms (66.8%), or do any programming (63.5%). Based on the analysis of pedagogical practices in 174 case studies, Kozma (2003) established that in the majority of cases, students use various design tools in the classroom, such as presentations (78%), web resources (71%), and multimedia software (52%). When it comes to the degree in which the use of digital media in education and learning is encouraged, students assess that teachers usually do not encourage them to use digital media in the classroom or for studying purposes; rather, it is their parents who mostly encourage the use of digital media.

The previously presented conclusions and results of some other research point to a need for more radical changes in pedagogical scenarios which contemporary schools offer members of the Net generation (Matijević, 2015; Topolovčan, Matijević & Dumančić, 2016; Matijević, 2017). Rooted in movements and orientations of reform pedagogy launched some hundred years ago, constructivist education provides positive options and stimuli for change in the pedagogical outlook which is meant to dominate the present-day classroom. This new outlook provides ample room for the implementation of digital media in both curricular and extra-curricular activities. While acknowledging the findings of multimedia pedagogy and curriculum theory, multiple intelligence theories, and the findings of educational neuroscience, pedagogical scenarios in education and in the classroom will continue to undergo significant changes in the coming years. The research findings presented in this monograph may be of use to experts faced with selecting criteria for choosing and pedagogically designing educational scenarios for new generations of students.

Sažetak
Ubrzani ritam razvoja informacijsko komunikacijskih tehnologija odražavaju se na rast i razvoj djece, učenika i mladih. Današnje generacije su zapravo generacije igrača video igara koje puno vremena provode igrajući se. Takve generacije nazvane su “millennial” generacije. Spomenute generacije su od malena okružene napretkom i razvojem informacijsko komunikacijskim tehnologijama. U skladu s time komuniciraju sa sobom i s okolinom. Prema navedenom posebice je važno potreba aktualiziranja i integriranja novog kurikula koji bi uvažavao potrebe djece, učenika i mladih čije je prirodno okruženje informacijsko komunikacijskih tehnologija. Iz te perspektive igrifikacija (gamifikacija) je prilika za povećanje interesa djece, učenika i mladih, motivacije, povezivanja, te osnaživanja njihove komunikacije i dijeljenja. S igrifikacijom djeci, učenicima i mladima omogućuje se korištenje dobro osmišljenih mehanizama koji omogućuju osvajanje bedževa, sakupljanje bodova, prelazak razina ili osvajanje nagrada. Kako bi to bilo na jednoj značajnijoj razini koriste se nove komunikacijske platforme kao što su dijeljenje zadataka, razmjena ideja i izražavanje mišljenja. Zbog tih bi aktivnosti djeca, učenici i mladi gledali na odgojno obrazovne ciljeve i postignuća kao nešto proaktivno, dinamično i zabavno, a ne kao na nezanimljivo i obvezno. Igrifikacija, odnosno gamifikacija se ne odnosi strogo na stvaranju igre. Ona predstavlja upotrebu mehanizama, dizajna i elemenata igre u ne zabavnom okruženju, a sve to u svrhu promicanja motivacije, truda i lojalnosti. Igrifikacija u odgoju i obrazovanju od velikog je značaja u ostvarivanju ciljeva i zadaća u budućnosti cjelokupnog sustava odgoja i obrazovanja.

Gamification in education
Ivana Medica Ružić, Mario Dumančić1
1University of Applied Sciences Baltazar Zaprešić, Croatia

Abstract
Today’s world is bringing us a “specific weight”, especially when we are talking about life and work of kids, students and young. Numerous changes in our environment and various influences of our living environment, such as a fast pace of development of information and communication technology reflect on the growth and development of children, students and youth. New generations of children are actually the generations of video games players who spend a lot of their time on video games. These generations are called “millennial” generations. They have been surrounded by fast everyday prosperity and development of information and communication technologies. Therefore, this is the way they communicate with themselves and their environment. According to the above, we emphasize the need to update and integrate a new curriculum which would take into consideration the needs of children, students and youth whose natural environment is, whether we want to admit it or not, the use of informationcommunication technologies. From that perspective, the gamification is the opportunity to increase the interest in children, students and youth, as well as to motivate them, connect and empower their communication and sharing. Gamification can enable the use of well thought off mechanisms which enable winning of badges, collecting points, going to the new levels or winning the prizes. In order to put it onto the next level, communication platforms such as sharing the tasks, exchange of ideas and expressing of the opinions are used. These type of activities may cause the children, students and youth to take a different view of the educational goals and achievements, as something proactive, dynamic and fun, and not only as dull and obligatory. When we say gamification, we don’t always strictly think of the creation of the game. It is actually the use of mechanisms, design and elements in a non-fun environment, with the goal to promote the motivation, effort and loyalty. Gamification in education is important to achieve goals and missions in the future of the comprehensive educational system.

Abstract
Mobile learning and teaching is currently becoming more and more interesting to all the participants of the educational process. New technologies are becoming more available and therefore widely present in the society. The possibilities these technologies offer are much greater than so far. Todays teachers realize that mobile technologies offer many possibilities and they are readier to use the advantages of educational technology. Croatian teachers are following the trend of application of educational technology through various school projects or within the community. CARNet (Croatian Academic Research Network), as a leading institution which offers support to the development of education in Croatia, has started E-school project which aims to implement mobile technologies in Croatian schools.

Sažetak
Škola treba stvarati uvjete za optimalno ostvarivanje mogućnosti svakog učenika. Svi su nastavni predmeti u školskom kurikulumu jednako važni za ostvarivanje i samopotvrđivanje potencijala svakog pojedinca jer, prema teoriji višestrukih inteligencija, svaki je pojedinac u nečemu dobar i ima predispozicije za uspjeh. Ovo je istraživanje posvećeno ispitivanju procjena svojih iskustava u nastavi likovne kulture. Uzorak predstavljaju učenici završnih razreda devetogodišnje obvezne osnovne škole i gimnazije u Bosni i Hercegovini (N = 255). Za prikupljanje podataka o procjeni nastave likovne kulture konstruiran je posebni instrument Skala procjene nastave likovne kulture u formi Osgoodova semantičkog diferencijala. Deskriptivna analiza pokazuje da generalno svi učenici pozitivno procjenjuju nastavu likovne kulture. Nema razlika u procjeni nastave likovne kulture obzirom na spol, vrstu škole i završni školski uspjeh učenika. Odnosno, bez obzira kojeg su učenici spola, idu li u osnovnu ili srednju školu (gimnaziju) te s kojim su školskim uspjehom završili prethodni razred, oni podjednako pozitivno procjenjuju nastavu likovne kulture. Ali postoji razlika u procjeni nastave likovne kulture s obzirom na razred, tj. učenici osmog razreda osnovne škole imaju nešto pozitivnije procjene nego učenici devetog razreda osnovne škole i drugog razreda gimnazije. U radu su prikazana i objašnjena teorijska polazišta, obilježja i implikacije dobivenih rezultata.
Ključne riječi: evaluacija nastave, likovna kultura, obveza škola, semantički diferencijal

Pupils’ evaluation of the art class
Milan Matijević1, Miroslav Drljača2 and Tomislav Topolovčan1
1Faculty of teacher education University of Zagreb, Croatia
2Gimnazija Prijedor, Bosnia and Herzegovina

Abstract
Schools should create conditions for the best possible development of the potential of each pupil. All subjects in the school curriculum are equally important for the achievement and fulfilment of each individual’s potential, because, according to the theory of multiple intelligences, every individual is good at something and has the predisposition for success. This study aims to examine the evaluations of pupils’ experiences with their art class. The sample comprises pupils from the final grades of a nine-year compulsory primary school and of a secondary school in Bosnia and Herzegovina (N = 255). The authors constructed a special instrument to collect data on the pupils’ evaluation of their art class – the Art Class Evaluation Scale in the form of Osgood’s semantic differential. A descriptive analysis shows that, in general, all pupils provide a positive evaluation of the their art class. There are no differences in the evaluation of the art class in terms of pupils’ gender, type of school, and school results at the end of the year. In other words, irrespective of the pupils’ gender, whether they are in primary or secondary school (grammar school), and their results at the end of the previous grade, they provide an equally positive evaluation of the art class. However, there is a difference in the evaluation of the art class in terms of grade: pupils in the eighth grade of primary school provide a somewhat more positive evaluation than pupils in the ninth grade of primary school and in the second grade of secondary school. The paper also presents an explanation of the theoretical bases, features, and implications of the results obtained.
Key words: evaluation of lesson, grammar school, art class, compulsory school, semantic differential

Sažetak
Nastava  likovne  kulture u cjelini nastavnog kurikuluma jednako je važna za opću kulturu i nastavak školovanja kao i svi ostali nastavni predmeti. Stručnjaci su davno uočili da sve aktivnosti u području likovne kulture pozitivno djeluju na učenje ostalih nastavnih sadržaja i kompetencija koje se stječu školovanjem. Cilj rada je bio pružiti uvid u nastavne planove likovne kulture u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj te ispitati učeničku percepciju njihovih aktivnosti u nastavi likovne kulture te razlike u tim percepcijama obzirom na pojedina obilježja učenika. Teorijsko-komparativnom analizom se pokazalo da postoji razlika u broju sati umjetničkog (vizualno-likovnog) odgoja u spomenutim državama s tendencijom smanjenja satnice. U proljeće 2015. godine ispitana je percepcija vlastitih aktivnosti na nastavi likovne kulture kod učenika završnog razreda devetogodišnje obvezne osnovne škole te drugog razreda gimnazije  (N = 230). Za ispitivanje korištena je modificirana Skala moje nastavne aktivnosti (Gentry, Gable i Rizza, 2002). Pokazalo se da učenici generalno percipiraju učestalije zadovoljstvo i interes za nastavu likovne kulture te da im ona pruža učestali izazov i mogućnost izbora. Bez obzira na percepciju više razine učestalosti  pojedinih aktivnosti nastave likovne kulture, pokazalo se da postoje razlike obzirom na istraživana obilježja učenika. Učenice percipiraju učestaliji  interes, mogućnost izbora i zadovoljstva nego učenici, dok nema razlike u izazovu. Srednjoškolci (gimnazijalci) percipiraju učestalije zadovoljstvo i mogućnost izbora, dok osnovnoškolci učestaliji izazov u aktivnostima likovne kulture, ali nema razlike po pitanju interesa. Bez obzira na završni prosječni uspjeh, učenici jednako percipiraju učestalost interesa, izazova i zadovoljstva nastavnim aktivnostima likovne kulture. Tek u pogledu mogućnosti izbora, učenici s višim uspjehom percipiraju da im aktivnosti u nastavi likovne kulture pružaju učestalije mogućnosti izbora za razliku od učenika s nižim prosječnim završnim uspjehom. Interpretacije i implikacije dobivenih rezultata prikazane su u radu.
Ključne riječi: likovna kultura, aktivnosti učenika, zadovoljstvo, interes, izbor, izazov, obvezno školovanje, gimnazija

Students’ perception of art class activities
Milan Matijević¹, Miroslav Drljača² and Tomislav Topolvčan¹
1Faculty of Teacher Education in Zagreb, Croatia
2Gimnazija Prijedor, Bosnia and Herzegovina

Abstract
As part of the entire teaching curriculum, art is as important as any other subject for a person’s general culture and continuing education. Experts have been observing for a long time that all activities in the area of art have a positive effect on the learning of other contents and competences that are acquired during formal education. The aim of this paper is to give an overview of teaching programmes related to art classes in Bosnia and Herzegovina, Slovenia and Croatia, and to examine the students’ perception of their art class activities, as well as the differences in these perceptions depending on the students’ individual characteristics. A theoretical and comparative analysis shows that there is a difference in the number of art (visual art) classes among these countries, with a tendency towards a reduction of the number of classes. In the spring of 2015, a survey was conducted of the perception of students’ own art class activities among students in the final year of nine-year compulsory elementary education, and among those of the second form of secondary school (gymnasium) (N = 230). A modified Scale of My Class Activities (Gentry, Gable and Rizza, 2002) was used for the survey. It indicates that students in general show above average enjoyment and interest in art classes, which provide them with an above average challenge and choice. Regardless of the positive perception of class activities, the study shows that there are differences in the students’ perception of art classes. Female students perceive a higher degree of interest, choice and enjoyment than male students, while there is no difference in the degree of challenge.  Secondary (gymnasium) students perceive a higher degree of enjoyment and choice, while elementary school students perceive a greater challenge in art classes, but there is no difference in the degree of interest. Regardless of the final average achievement, students perceive an equal degree of interest and enjoyment in art class activities. Only when it comes to the possibility of choice do higher achieving students perceive that art class activities provide them with more possibilities of choice, as opposed to students with a lower final achievement score. The interpretation and implications of the achieved results are presented in this paper.
Keywords: art, students’ activities, satisfaction, interest, choice, challenge, compulsory education, secondary school (gymnasium)

Sažetak
Cilj istraživanja bio je ispitati u kojoj se mjeri pojedina sociodemografska obilježja učenika i učitelja, zajedno s računalnom samodjelotvornošću, stavovima prema novim medijima i učestalošću korištenja novih medija u nastavi mogu smatrati prediktorima konstruktivističke nastave. Istraživanje je provedeno na uzorku skupina (N = 1528) učenika osmih razreda (N=1026) i učitelja razredne i predmetne nastave (N = 502) u osnovnoj školi. Podatci su prikupljeni preuzetim instrumentima Skale računalne samodjelotvornosti, Skale stavova o novim medijima, Skale konstruktivističke nastave i konstruiranom Skalom učestalosti korištenja novih medija u nastavi. Rezultati ukazuju na to da su kod učenika sociodemografski podatci, viša razina računalne samodjelotvornosti, pozitivniji stavovi prema novim medijima i učestalije korištenje, kao zasebni čimbenici, značajni prediktori konstruktivističkog učenja. Kod učitelja su značajni stavovi i računalna samodjelotvornost, ali ne i sociodemografska obilježja te korištenje novih medija. Cjelokupna završna serija, i kod učitelja i kod učenika, značajan je prediktor konstruktivističkog učenja, s tim da su pojedine zasebne dimenzije prediktorskih čimbenika značajnije od drugih. Veću varijancu konstruktivističke nastave, i kod učenika i kod učitelja, objašnjavaju stavovi o novim medijima i računalna samodjelotvornost nego sama upotreba novih medija u nastavi, što potvrđuje neke prijašnje teorijske pretpostavke. Iako su dobivene značajne korelacije, rezultati ukazuju na povremeno organiziranje konstruktivističke nastave. Za razliku od učitelja učenici smatraju nove medije značajnim za konstruktivističko učenje, čime se potvrđuju kao pripadnici net-generacije. U radu su objašnjeni mogući razlozi i implikacije takvih rezultata.
Ključne riječi: konstruktivizam; novi mediji; osnovna škola; računalna samodjelotvornost; stavovi o novim medijima.

Some predictors of constructivist teaching in elementary education
Tomislav Topolovčan, Milan Matijević and Mario Dumančić
Faculty of teacher education University of Zagreb, Savska c. 77, 10000 Zagreb, Croatia

Abstract
The aim of this research is to examine the extent to which certain sociodemographic characteristics of students and teachers, along with computer self-efficacy, attitudes towards the new media and the frequency of using the new media in instruction, can be regarded as predictors of constructivist teaching. The research was carried out on a sample of a group (N=1528) of eighth-grade students (n=1026) and class and subject teachers (n=502) in primary and lower secondary school (ISCED level 1 and 2). Data was collected through survey questionnaires with relevant instruments. The results show that, in terms of students, their sociodemographic characteristics, a higher level of computer self-efficacy, more positive attitudes towards new media and more frequent use of new media, as separate factors, are significant predictors of constructivist learning. In terms of teachers, their attitudes and computer self-efficacy are significant, but their sociodemographic characteristics and the use of new media are not. The entire final series, both in terms of teachers and students, is a significant predictor of constructivist learning, where certain separate dimensions of predictor factors are more significant than others. The greatest variance of constructivist teaching, both in terms of students and teachers, can be explained by the attitude towards new media and computer self-efficacy rather than the use of new media in instruction, as confirmed by some previous theoretical assumptions. Although significant correlations were obtained, the results point to an occasional organisation of constructivist teaching. The possible reasons and implications of such results are explained in this paper.
Key words: attitudes toward computer; computer self-efficacy; constructivism; new media; primary school.